SKUPINA B – Hrvatska, Grčka, Francuska, Malta
Domaćin ovogodišnjeg natjecanja najboljih momčadi u Europi, te desetljećima momčad iz samog svjetskog vrha, na svakom turniru kandidat za medalju. Tradicija vaterpola, ali i povijest uspjeha ovog sporta u Hrvatskoj znatno je duža od državne nezavisnosti. Stoga je nemoguće ne spomenuti makar pokojim slovom i značaj, te ulogu hrvatskih igrača, trenera i klubova u vaterpolskim uspjesima i prije osamostaljenja Hrvatske. U svim trofejima i medaljama reprezentacije bivše Jugoslavije, igrači i treneri iz Hrvatske imali su uistinu ključnu ulogu, a za izdvojiti je iz tog razdoblja (do 1991.), 3 olimpijska zlata i 4 srebra, kao i 2 naslova svjetskog prvaka i 2 bronce itd.
Od osamostaljenja Hrvatske, vaterpolska reprezentacija poznata još i pod nadimkom Barakude, postala je simbolom uspješnosti hrvatskog sporta, te najtrofejnija reprezentacija uopće iz ove države. Najveći uspjeh je bez dvojbe olimpijsko zlato osvojeno u Londonu 2012., ali i dva olimpijska srebra (Atlanta 1996. i Rio de Janeiro 2016.).
Vlasnici su dva spektakularna rekorda sa svjetskih prvenstava, koje će biti jako teško nadmašiti. Hrvatska je naime od 2007. do 2019. osvajala medalje na 7 uzastopnih svjetskih prvenstava. Taj je niz prekinut tek ove godine na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj, ali nastavljen je drugi niz. Hrvatska od 2005. i SP u Montrealu do danas ima čak 9 uzastopnih polufinala svjetskih prvenstava!
Što se medalja sa svjetskih smotri tiče, Hrvatska je dvaput bila prvak svijeta (Melbourne 2007. i Budimpešta 2017.), jednom su osvojili srebrnu medalju (Kazanj 2015.), dok su četiri puta objesili oko vrata broncu (Rim 2009., Šangaj 2011., Barcelona 2013. i Gwangju 2019.).
Na europskim prvenstvima je Hrvatska najdalje, najviše otišla 2010. kada je i bila domaćinom Europskog prvenstva u glavnom gradu, Zagrebu. Barakude su tada prvi puta postale prvaci Europe. Još su dvaput Hrvati igrali u finalu, ali osvojili srebro (Firenca 1999. i Kranj 2003.). Četvrta medalja s EP-a je bronca iz Barcelone 2018.
Hrvatska ima uspjeha i u nadmetanjima Svjetske lige u kojoj su jednom bili zlatni (Almaty 2012.) uz 3 srebrne i isto toliko brončanih medalja. Na turnirima FINA kupa osvojili su dosad jedno srebro (Oradea 2010.) i jednu broncu (Almaty 2014.).
Omjer na EP
103 utakmice
61 pobjede
10 izjednačeno
32 izgubljeno
1.042:797
Grčka puni procvat vaterpola proživljava upravo posljednjih nekoliko godina, s kulminacijom na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. (službeno 2020.) kada su osvojili srebrnu kolajnu, što je dosad najveći uspjeh na seniorskoj razini. Dotad su na Igrama najbolji bili u Ateni 2004. (4. mjesto). Tokijsko srebro je samo nastavak, donekle logična posljedica sjajnih rezultata u mlađim uzrastima u kojima je Grčka posljednjih godina osvojila dva juniorska naslova svjetskog prvaka. Ti su mladići sada stasali, a uz iskustvo i neospornu kvalitetu starijih kolega, Grčka danas ima iznimno snažnu, jaku reprezentaciju koja ide uz bok najjačim momčadima svijeta. Posljednjih su godina redovno kandidati za medalju, pa nema sumnje da će slično biti i u Splitu 2022.
Grčki ‘ples’ po Europi ili nastupi na EP počeli su tek 1970. na prvenstvu u Barceloni koje su završili na 10. mjestu. Od 1991. kada su organizirali Europsko prvenstvo u Ateni i bili za tadašnje prilike senzacionalno visoko plasirani, na 6. mjestu, stalno su u najboljih 10 momčadi. Iznimka je bila tek natjecanje u Malagi 2008. kada je Grčka zauzela 11. mjesto.
Osim spomenutog najvećeg uspjeha, olimpijskog srebra u Tokiju, Grčka je vrlo uspješna na svjetskim prvenstvima na kojima je dosad osvojila tri brončane medalje. Zanimljivo, čak dvije protiv Hrvatske. Prvi put je to bilo u Montrealu 2005. kada su medalju osvojili pobjedom u produžetku (11:10), a drugi put ovog ljeta u Budimpešti 2022., kada je Grčka ponovo bila bolja od Hrvatske (9:7). Između toga se ‘smjestio’ Kazanj 2015. kada su Grci također bili treći. Usput, i tada su zamalo zagorčali Hrvatima jer su izgubili polufinale od Hrvatske tek izvođenjem peteraca.
Grci imaju i srebro s FINA kupa 1997. u Ateni, kao i tri brončane medalje u Svjetskoj ligi (2004. u Long Beachu, 2006. u Ateni i 2021. u Tbilisiju)
Omjer na EP
130 utakmice
53 pobjede
11 izjednačeno
66 izgubljeno
1.103:1.069
Francuska je u počecima velikih vaterpolskih međunarodnih natjecanja bila jedna od uglednijih odnosno jačih momčadi. Francuzi su uostalom bili olimpijski pobjednici 1924. u Parizu, a brončani dvaput – na prvom olimpijskom vaterpolskom turniru, u Parizu 1900., te u Amsterdamu 1928. Na 2. po redu Europskom prvenstvu godine 1927. u Bologni, Francuska je bila srebrna. Samo je Mađarska tada bila jača. No, nakon Olimpijskih igara u Amsterdamu prije 94 godine, Francuzi se više nikada nisu uspinjali na jednu od stepenica postolja. Na niti jednom velikom međunarodnom natjecanju.
Tijekom ’30-tih godina prošlog stoljeća, triput su uzastopno zauzeli 6. mjesto na EP, baš kao što su bili četvrti na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. Nakon Drugog svjetskog rata, Francuska bi se tek povremeno plasirala na velika međunarodna natjecanja, ali bi uvijek zauzimali mjesta od 10. na niže.
Međutim, posljednjih se godina puno toga mijenja značajno na bolje u francuskom vaterpolu. Velika su ulaganja u klubove, državno prvenstvo je silno ojačalo, čak i do te mjere da je 2019. godine prvi put u povijesti neki francuski klub osvojio europsko kup-natjecanje (Marseille osvajač Eurokupa). Francuska reprezentacija danas ima i nekoliko u svjetskim razmjerima sjajnih, visokokvalitetnih igrača. Sve je to u dobroj mjeri i posljedica činjenice da je Pariz dobio domaćinstvo Olimpijskih igara 2024. godine, pa Francuzi čine maksimalan napor ne bi li svaki sport u kojem možda i nisu bili u eliti, značajno unaprijedili. S vaterpolom im to nesumnjivo uspijeva.
Omjer na EP
105 utakmice
31 pobjede
10 izjednačeno
64 izgubljeno
521:705
Prelijepa otočna mediteranska zemlja, u svijetu vaterpola poznata po Ljetnoj ligi. Nacionalnom prvenstvu koje traje malo više od mjesec dana, a nerijetko okuplja velik broj poznatih imena, velikih igrača iz inozemstva koji igraju jedno ljeto za neki od malteških klubova.
No, što se tiče reprezentacije, ne mogu se baš pohvaliti osobitim uspjesima. Turnir u Splitu će im biti ukupno četvrto pojavljivanje, četvrti nastup na europskim prvenstvima i još uvijek ‘traže’ prvu pobjedu bez peteraca. Naime, malteški reprezentativci u dosadašnjih 17 utakmica na europskim prvenstvima još nisu ostvarili pobjedu. Barem ne u 32 minute. Jednu jedinu koju imaju, bila je 2016. na EP u Beogradu kada su svladali Tursku boljim izvođenjem peteraca u borbi za 15. mjesto. Nakon 32 minute je bilo 10:10. Zanimljivo da su i na EP u Barceloni 2018. opet Turska i Malta igrali za pretposljednje odnosno 15. mjesto. Ponovo je bilo neodlučeno (7:7), ali tada je petercima bolja bila Turska.
Ono što bi mnoge moglo iznenaditi, Malta je čak dvaput sudjelovala na Olimpijskim igrama! Godine 1928. u Amsterdamu kada su pobijedili Luksemburg 3:1, pa izgubili od Francuske u četvrtfinalu (16:0). Drugi su se put pojavili na Igrama u Berlinu, 1936., te su izgubili sve tri utakmice koje su odigrali.
Omjer na EP
17 utakmice
1 pobjede
16 izgubljene
98:269
