Skupina D - Mađarska, Srbija, Izrael, Slovenija
Najbolji! U Europi im, u vrlo oštroj konkurenciji nema ravnih, a to najbolje potvrđuju brojke. Mađarska je najuspješnija vaterpolska nacija u povijesti europskih prvenstava. Imaju čak 13 zlatnih medalja, 6 srebrnih i 6 brončanih medalja. Drugim riječima, s dosadašnjih 34 europska prvenstva imaju čak 25 medalja! Kao ni približno itko na našem kontinentu.
Njihov glavni grad Budimpešta, čak je 5 puta bila domaćinom Europskog prvenstva. Od prvog izdanja 1926. pa do prethodnog, 2020. Vaterpolo je nacionalni sport u ovoj državi, a igrači i treneri iznimno popularni i slavni. Europska prvenstva su zamalo pa “mađarska igrališta”.
Zlato su u Europi osvajali – 1926., 1927., 1931., 1934., 1938., 1954., 1958., 1962., 1974., 1977., 1997., 1999. i 2020. Niti jedna reprezentacija, osim Mađarske nije čak 5 puta uzastopno osvajala naslov prvaka Europe (1926. – 1938.). U biti, od prvih 10 prvenstava, Mađari su osvojili zlato na njih 8! Međutim, isto tako valja spomenuti i da je protekla puna 21 godina između zadnja dva zlata, od Firence 1999. do Budimpešte 2020.
Dakako da u Budimpešti postoji i obilata riznica europskih medalja drugih boja – 6 srebrnih (1970., 1983., 1993., 1995., 2006. i 2014.) i 6 brončanih (1981., 2001., 2003., 2008., 2012. i 2016.). Mađarska nije nastupala na samo jednom EP, godine 1950. u Beču (politički razlozi).
Jasno da je upravo Mađarska država čija je reprezentacija odigrala najviše utakmica u povijesti europskih prvenstava, čak 220!
U povijesti olimpijskih turnira, također nema uspješnije nacije od Mađara s čak 9 zlata (Los Angeles 1932., Berlin 1936., Helsinki 1952., Melbourne 1956., Tokio 1964., Montreal 1976., Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.). Posebno su dojmljiva tri uzastopna olimpijska zlata (2000. – 2008.). Tu su još i 3 olimpijska srebra (Amsterdam 1928., London 1948. i München 1972.) i 4 bronce (Rim 1960., Ciudad de Mexico 1968., Moskva 1980. i Tokio 2021.).
Na svjetskim prvenstvima Mađarska se može pohvaliti s 3 naslova svjetskog prvaka (Beograd 1973., Barcelona 2003. i Barcelona 2013.) uz još 7 srebrnih i jednu brončanu medalju.
Mađarska je FINA kup osvajala 4 puta (Rijeka i Beograd 1979., Atlanta 1995., Sydney 1999. i Berlin 2018.), te dvaput Svjetsku ligu (New York 2003. i Long Beach 2004.).
U Split Mađarska dolazi kao branitelj naslova prvaka Europe, te će voditi jednu od glavnih riječi u borbi za jednu od stepenica na postolju.
Omjer na EP
220 utakmice
168 pobjede
17 izjednačeno
35 izgubljeno
2.018:1.021
Još jedna velesila, iako kao samostalna država i pod sadašnjim imenom postoji tek od 2006. godine. Vaterpolski međutim, srpski vaterpolo ima nemjerljivo dužu, a nadasve uspješnu povijest. Baš kao i u slučaju Hrvatske i Crne Gore, srpski su vaterpolisti dali svoj doprinos u velikim pobjedama i osvajanjima trofeja momčadi pod imenom SFR Jugoslavija, do 1991. i raspada te države. Tu valja izdvojiti 3 olimpijska zlata (Ciudad de Mexico 1968., Los Angles 1984. i Seoul 1988.), kao i dva naslova svjetskog prvaka (Madrid 1986. i Perth 1991.) Upravo je zlato sa SP u Australiji, bila i posljednja medalja koju su pod imenom Jugoslavija zajednički osvojili srpski, hrvatski i crnogorski vaterpolisti. Naslov prvaka Europe u Ateni 1991. već je osvojen bez hrvatskih igrača.
Kraj dotadašnje Jugoslavije, nije međutim ni približno značio i kraj vaterpolskih uspjeha na tim područjima, pa tako niti u Srbiji. U 21. stoljeću je Srbija nanizala čak 26 zlatnih medalja! Na europskim prvenstvima se Srbija (tada još pod imenom Savezna Republika Jugoslavija) prvi put pojavila u Sevilli 1997. Na ovim su natjecanjima osvojili čak 7 naslova prvaka (Budimpešta 2001., Kranj 2003., Beograd 2006., Eindhoven 2012., Budimpešta 2014., Beograd 2016. i Barcelona 2018.).
Srbija je osvajala europsko srebro dvaput (Sevilla 1997. i Malaga 2008.), dok su broncu oko vrata objesili jednom (Zagreb 2010.). Od 1997. godine Srbija nije na EP osvajala medalju samo dvaput – Firenca 1999. i Budimpešta 2020.
Iznimno je dojmljiv niz Srbije u Svjetskoj ligi gdje je ova momčad daleko najuspješnija. U Svjetskoj ligi (do 20. srpnja 2022.) su osvojili čak 13 zlatnih medalja, od toga 5 zaredom (od 2013. do 2017.). U to su još osvojili 1 srebro i 1 broncu. Od prvih 19 izdanja Svjetske lige, čak su 15 puta na postolju stajali srpski vaterpolisti!
Na svjetskim prvenstvima su bili 4 puta najbolji (Montreal 2005., pod imenom Srbija i Crna Gora, te Rim 2009., Barcelona 2013. i Kazanj 2015.). Srebro su osvajali u 2 navrata (Fukuoka 2001. pod imenom Savezna Republika Jugoslavija i Šangaj 2011.), te broncu 3 puta (Perth 1998. pod imenom SR Jugoslavija, Barcelona 2003. kao Srbija i Crna Gora, te u Budimpešti 2017.).
Najveće su uspjehe postigli na olimpijskim igrama s kojih osobito svijetle 2 zlata (Rio de Janeiro 2016. i Tokio 2020.), a uz njih srebro (Atena 2004.), te 2 bronce (Sydney 2000. i Peking 2008.).
U Split dolaze kao olimpijski pobjednici, s bitno pomlađenom reprezentacijom u odnosu na OI u Tokiju, ali i dalje kao vrlo jaka reprezentacija i pretendent za medalju.
Omjer na EP
87 utakmice
70 pobjede
5 izjednačeno
12 izgubljeno
912:585
Debitanti u Splitu odnosno na europskim prvenstvima. Izraelska muška vaterpolska reprezentacija nikad još nije nastupala na smotrama najboljih nacionalnih sastava na kontinentu.
Dolazak u Dalmaciju, izraelski su vaterpolisti izborili u kvalifikacijama kojima su bili domaćini u Netanyi, u veljači ove godine. Osvojili su drugo mjesto (iza Nizozemske), a ispred Turske i Ukrajine. Od Nizozemaca su izgubili (10:4), ali su preostale dvije za ključne utakmice pobijedili gotovo minimalnim rezultatom, ali za maksimalno slavlje – protiv Ukrajine 7:6 i Turske 9:7.
Iako muška reprezentacija nije dosad igrala na EP, Izrael bilježi čak tri nastupa na svjetskim prvenstvima – Beograd 1973. (16. mjesto), Zapadni Berlin 1978. (16. mjesto) i Madrid 1986. (15. mjesto). Izraelski su vaterpolisti načelno već samim plasmanom na Europsko prvenstvo ostvarili cilj. Oni su u Split došli učiti i stjecati veliko iskustvo.
Teniskim rječnikom, slovenska reprezentacija je “lucky looser”. Naime, Slovenija se plasirala u Split temeljem sankcija protiv Rusije. Slovenci su osvojili treće mjesto u kvalifikacijskoj skupini u Kranju, iza momčadi Francuske i Njemačke, ali s najvećim brojem bodova, te su temeljem toga ishodili mjesto za nastup na Europskom prvenstvu u Splitu.
Sloveniji će nastup u Splitu 2022. biti ukupno četvrti na europskim prvenstvima. Prvi su put nastupali u Firenci 1999. i završili pretposljednji, kada su za 11. mjesto svladali Nizozemsku 8:7. Drugi su put sudjelovali jer su bili domaćini, u Kranju 2003. i zauzeli posljednje 12. mjesto, te treći put u Beogradu 2006., ponovo na začelju, 12-ti.
Dosad su ubilježili samo dvije pobjede na EP. Uz već navedenu iz 1999. protiv Nizozemske, druga je bila 2003. u Kranju kada su svladali Njemačku u skupini, 12:9.
Omjer na EP
18 utakmice
2 pobjede
16 izgubljene
119:214
